angel25
friends...again..
proljetno ciscenje je uzelo maha. Ocistila sam ormare, stan, sve sto mi je doslo pod ruku, a sada mi se cini da bih to mogla napraviti i s prijateljstvima. naime, rijec je opet o one moje dvije. ...prijateljice. jasno mi je da nismo u svakoj zivotnoj fazi jednako bliski s istim ljudima. i to samo po sebi nije lose. Mislim, neki put sam bliza s ljudima koji mi mozda nisu svakodnevno u zivotu, ali znam da su u mislima samnom i da mi zele sve najbolje. Kao i ja njima. Medjutim to se nebi moglo reci i za njih DVIJE. Vec preko godinu dana to traje...ruku na srce i vise od toga, ali ajde recimo da vec godinu dana primjecujem stvari koje me svako malo razbijesne ili rastuze. Npr. neki dan je opet br. 1 uletila sa svojim problemom i prica ona o tome....i gleda samo priju br.2, a ja kao da nisam tamo. baci svako 10 minut pogled, kao nek ti bude. E ko debil se osjecam. Kao trazi neke savjete, ali moje i tak ne cuje, pa sam joj ih prestala davati. I normalo da mi se onda ni neda izlaziti s njima i dijeliti moje privatne misli s njima, osjecaje ili "probleme", kada se drugorazredno osjecam. A samim time, kako manje pricam, manje sam im i zabavna pa se taj osjecaj samo jos vise potencira. Sto su onda prijateljstva? U mojoj glavi, je to obostran rad, trud, koji rezutira nekom bliskoscu koja nas povezuje i cini da nam vrijeme provedeno zajedno bude ugodno, zabavno, cool i whatever. Ali shit je kad to funkcionira jednostrano jer to onda prestaje biti prijateljstvo. Dakle sto mi je ciniti? Ili cu prijeci preko toga, i isfrustrirati se maksimalno ili cu reci sta me muci. ako kazem, stvari mogu otici kvragu, ali mogu postati i bolje. Ako odu kvragu, onda valjda 18-godišnje prijateljstvo i 10-godišnje prijateljstvo nista ne znace. ..
vidjet cemo....Bye
i am easy...
ne u tom smislu u kojem vi mislite citajuci naslov...dirty minds :-)
Mislim na to kako mi se lako netko zavuce pod kozu....rijec je o kolegi s predavanja. Sladak mi je vec jaaaaako dugo vremena i iako pricamo i sve, tek mi je nedavno zapamtio ime. A nedavno mi je cak i pjevao na ramenu. Medjutim vjerojatno je sa svima tak otovren i cool i sve, a ja ko zadnja teenagegerica....samo se smijuljim...a dobro nije bas samo da se cerekam, ali s njim nikad ne znas kaj ce sljedece napraviti i reci.....i ima prekrasno ime...a uvijek sam zeljela decka takvog imena.....
Poanta je da svi zelimo bliskost i dok vam netko pokloni paznju i osjetite da se nekom svidjate i vama se taj netko svidja, masta proradi....a kako sam ja od nove godine odlucila stvarati prilike a ne cekati ih da se pojave, mogla bih bas i ja predloziti neku kavu....ali nakon ispitnih rokova......pomalo :-)
bože sačuvaj od frendica
nisam mislila da ću ovo reći, ali dok se sve zbroji i oduzme, frendice za koje sam mislila da su frendice to nisu. Ne samo da su me izvisile za novu godinu...putuju vanka grada s dečkima, nego će nakon toga produžiti u vikendicu od jedne....a tebe ko šiša. O.K. nemam decka, ali kaj sam fakat su tim godinama da te ljudi škartaju ak nisi u paru? Nisu me ni pitale da im se bar tih par dana pridužim....a svi smo kao dobri frendovi. I dugo se znamo. Pa vi meni recite, tko je tu lud? Nije da bih išla, ali valjda se boje da ne prihvatim poziv. Tako da sam se danas na kavi samo smješkala dok sam to čula. A kaj je najbolje, da sam nešto kiselo procijedila još bi ja ispala bitch! Nije mi jasno kako ljudi naprave takve pizdarije i još to izvedu tako da se ti loše osjećaš ako nešto kažeš. Moram naučiti biti manje pristojna...a dok sam manje pristojna onda mi se to vrlo brzo vrati u glavu. Pa nikako na zelenu granu.
Mrzim novu godinu!!! a vrijeme je i da prijateljice malo udaljim od sebe...
Ne tangira me! Ne tangira me! ne tangira me!
dalmatinci u Lake-u
ne volim identifikacije kroz nacionalnosti, regionalnosti ili druga generalna vanjska obilježja sličnoga tipa. Volim ljude gledati kao individue sa stavovima. Dati im priliku, da na nas ostave dojam, da nam se svide ili ne svide zbog svojih postupaka, uvjerenja i stavova. Inače ih samo utrpamo u ladice, zalijepimo etiketu, a bez da smo im možda dali priliku da nas oduševe ili razočaraju sa svojim razmišljanima. Zato mi je beskrajno ...hm...kako da se izrazim...neblisko to što se ljudi ponose time što su Hercegovci, Dalmatinci, Slavonci, Ličani... Kako netko može biti ponosan na sebe zbog nečega što mu je dano samim rođenjem?! O.k., možda je to stvar ovih naših nemirnih prostora gdje su te granice nastajale i nestajale, pa je na kraju ostala regonalna opredjeljenost i vjerska orijentacija popraćena isticanjem vanjskih obilježja...možda u pomanjkanju vlastitog identiteta i potrebe za vođom čopora.
Da ne duljim, i ja sam na pola dalmatinka, na pola purgerica...ako ćemo s etiketama. Mislim da me to ne definira ni društveno ni socijalno ni filozofski ni antropološki ni biološki... Da, volim otići u Dalmaciju, zavalit se u kuću dolje, otići na plažu, gledati more, nebo, navečer zvijezde i razmišljati. I da, volim klapsku glazbu...
To me i odvelo neku večer po prvi put u Lake na Jarunu. Ne znam što sam očekivala, valjda ugođaj kao na festivalu klapa, ali u biti je svirala jedna klapa i bili su dobri....priznajem da se topim na neke pjesme, ali mislim da bih se na njih topila i da sam finkinja s austrijskim podrijetlom koja se školovala u južnoj Americi....anyhow, you get the picture. :-) Međutim najmanje je bilo dalmatinskih pjesama... a mislim da se Tompson, Škoro i Seve još ne ubrajaju u klape...možda je to bilo samo u pauzama...ali prilično sam sigurna da je klapa pjevala i «Ano, Anice, ne na kišu bez kabanice». Smiješno!
Fakat mislim da sam tolerantna i liberalna i nije da mi je to nešto smetalo tu večer, ali volim da se stvari zovu pravim imenom. Tako dok drugi put vidite natpis Klapska večer...možda neće biti baš sve kako vi zamišljate. Na kraju krajeva to možda i nije važno. Pa i tako je bit izlazaka dobro se napiti, zbariti nekog i dovest se kući bez da vas murjak traži da pušete alkotest....not! :-)
Pozdrav
nakon dugo vremena
opet mi se događa to sto mi se događalo...entuzijastično krenem, a onda me okupiraju druge stvari...but Angel is back! bar za sada :-)
puno mi se toga događalo od proljeća...ali necu vam to prepričavati...mozda će povremeno biti nekih referenci.
Krenula sam na slovenski. Da, u igri je i jedan divan slovenac, ali nije to bio uzrok mog učenja...o.k možda je bio povod, ali stvarno sam već dugo namjeravala krenut na slovenski. Bolje to nego kineski, zar ne? Jest da bi onda mogla komunicirati s milijardom ljudi, ali ruku na srce prije ću doci u kontakt sa Slovenijom nego Kinom. I fakat su vec zamorne te svađe oko granice na Muri i piranskog zaljeva. Bolje da se riješavaju neka važnija pitanja nego da se tu kao mala djeca natežemo i onda tužakamo velikoj mami "EU" tko je kome uzeo i potrgao "igračku"...GROW UP, PEOPLE!
Nemam pojma jel imam faks u petak...ja bi da ima. Imam baš cool predavanje petkom..o filmu. Naravno da sam za povećanje plaća profesorima...mama mi je profka, pa znam kak su potplaćeni.
Ali još više volim predavanje utorkom. Prvo mi je bilo malo zamorno, ali postalo je puuuno bolje, jer sjedim kraj jednog super slatkog i pametnog dečka i krenuli smo pričati prije predavanja. I predavanje je postalo zanimljivije...za sve vas koji ste se pitali: eto recepta kako poboljšati akademski interes. :-)
pozdrav
karma
Baš puno razmišljam o svojoj karmi u zadnje vrijeme. Nisam nešto pretjerano religiozna osoba, nisam puno čitala o religijama svijeta, ali nekog jarca ipak znam. Socijalizam se srušio dok sam bila još u osnovnoj školi, pa je tada krenula fama oko vjeronauka u školama. Nismo birali etiku ili vjeronauk kao neke kasnije generacije, bilo je samo hoćeš ili nećeš na vjeronauk, a kako je većina mojih prijateljica, a zapravo i razreda išla na vjeronauk tako sam krenula i ja...a ne zato jer me to previše privuklo i očaralo.
Kao nešto informativno, vjeronauk je bio o.k., pogotovo nakon što je otišla luda vjeroučiteljica te ju zamijenio relativno zanimljiv i blag svećenik. Malo sam se glupo osjećala dok bi se molili na početku i kraju sata, ali većinu znanja o Bibliji koje imam danas naučila sam upravo tada. Pa bar kao dio opće kulture.
Glupo mi je jedino što je zapravo sve to bilo dosta nametnuto, pomalo latentna prisila koju tada nisam kužila.
Zašto nikad nije bilo mogućnosti učenja o judaizmu, muslimanstvu (osim neke sitnice u povijesti o Muhamedu), budizmu, hinduizmu, protestantizmu,...? Uporno se deklariramo kao moderno, demokratsko društvo s genijalnim ustavom (na papiru), koji jamči sve ljudske slobode, da bi se onda popiknuli na iste.
Ja sam nekako voljnija misliti da je ono što nam se događa dio karme. Nešto što smo svojim prethodnim postupcima zaslužili. Teško mi je vidjeti siromašne, bolesne, nesretne ljude ili pak odvratno bogate dokoličare, ali lakše mi je prihvatiti stvarnost vjerujući da neka viša sila ipak vodi računa o dugovima i da ih naplaćuje. Puno mi je u tome pomogla sestra. Rasplakala sam se nad nekom slikom gladnog djeteta u Africi i pomislila koje li nepravde da jadno malo dijete tako pati. Ali mi ne znamo, kaže ona, da li je ono u nekom prošlom životu bilo neki tiranin koji je izgladnjivao milijune ljudi i sada otplaćuje dugove svojim životom(ili životima). Ne znamo da li je neki bogati šef firme bio neki potlačeni rob koji sada ima takav posao da ne mora puno raditi nego vrijeme provoditi jedreći po svijetu. Beskraj je primjera.
Poanta je očigledno da zadržimo perspektivu. I da sagledamo «big picture». To je ujedno i ono što je najteže.
Lako je pasti u malodušnost kad nam se nagomilaju problemi, plakati nad propalom vezom...Ne znamo zašto se nešto dogodilo, jer ne razumijemo što tek slijedi. Bitno je kako to prihvatiti i naučiti nešto iz toga.
Easier said then done!
ja...i frendice
Znam da piše da sam anđeo, ali zapravo to nisam. Okolina me većinom doživljava kao takvu, ali meni se to čini kao miljama daleko od istine. Možda sam samo prestroga prema sebi.
Nikako nisam mogla zaspati, pa sam se logirala na net i pomislila zakaj nebi i ja pisala blog. Mislim o tome već neko vrijeme, ali nikako da to zapravo i učinim. Zapravo, većinu novih stvari stavim na čekanje, dok ne prođe frka na faksu, dok se ne vratim s mora, s puta, s terena, dok ovo, dok ono, but there`s no better time than now.
Mogla sam sada biti vani, ali nekako mi se nije dalo. Frendica me zvala popodne jer joj se išlo nekud, budući da još ne radi ovaj tjedan, ali nekako mi je to sve zvučalo kao da nema s kime, da je dečko zauzet, a ja nisam htjela biti plan B. Čak ni za kino, a igra par dobrih novih filmova. Istina je da mi se nije provodio petak navečer s njom. U biti malo osjećam da se udaljavamo. I s njom i s drugom frendicom iz kvarta s kojom me povezuje osnovna i srednja škola. Mislim da je stvar u tome da su one sada sličnije, tj. da dijele neke iste probleme, jer obje rade, pa zajedno mogu pretresati o ljudima s kojima se bakću, ljudima s kojima rade, malim plaćama. Ja se u biti grozim dana kad će i meni netko drugi organizirati dan, kada ću biti vezana za radno mjesto, kada neću moći jednostavno išetati van na sunce, na kavu, među ljude samo zato jer mi se nije dalo sjediti u zatvorenom i slušat neko klepetanje. Živio faks i studentski život! 
Da se ja vratim na temu. Nije doduše uvijek bez veze s njima, zna biti i zabavno, ali kako vrijeme prolazi, sve manje stvari radimo zajedno, a kave se sve više svode na prepričavanje tjednih događaja kod svake od nas. Nekada smo bile puno povezanije. I da, budući da sam ja single, moji im ljubavni brodolomi nadomještaju sapunice u njihovim životima. Njih dvije su već zrele za brak...ako se sudi po stažu u vezama. Neki put je teško slušati količinu frustracija koja izlazi iz njihovih ustiju, a tiče se njihovih momaka. Riječ je o dva solidna primjerka muškog roda: pametna, vrijedna, vjerna, zaposlena,..ono što bi svaka majka poželila svojoj djeci. Ali ni to im neki put nije dovoljno. Fakat mi dođe slabo dok mi frendica br.1 krene «kaj se on nikad ne sjeti predložiti bla bla, nego uvijek moram ja. I onda me naljuti. A znam da to ne radi namjerno, i prihvatila sam ga takvog kakav je...» tu se meni pali crvena lampica. Dušo draga, pa nisi ga baš prihvatila takvog kakav je ako ga želiš promijeniti...nakon 6 godina veze!!!
Ali lako meni reći kad ja nisam tu emocionalno angažirana, pa me samo ošine njen ljut pogled jer joj se ne sviđa što čuje, a zna da je to istina.
A naravno da je teže dok je tvoj veza u pitanju... uh...neću sada o tome...duga priča, nije za ove sitne sate. Idem u krevet. Nadam se da ću nekaj lijepo sanjati. Navodno se snovi koje sanjaš u noći s petka na subotu ostvare.
Sweet dreams
